Friday, November 13, 2026

Iza Doma milicije

Kao klinac volio sam se družiti sa starijima od sebe, bili su pametniji i viši. Bilo je moćno biti sa nekim ko je jači od tebe i ko te može štititi od drugih ako zatreba. Povrh svega, meni djavo nikada nije davao mira, vazda sam se petljao u sve i svašta. Kad god je neko popravljao motor ja sam dodavao kliješta, kad je majstor popravljao TV ja sam palio igasio struju, kad su radnici farbali zgradu ja sam dodavao kante sa bojom i išao po mesne doručke, cigare i pivo. Jako često sam slušao svoje vršnjake kako prepričavaju svoje dogodovštine sa starijima, i opisuju njihove podvige. Svega je tu bilo, nikada nije bilo dosadno sa odraslima. Želio sam da što prije odrastem da bih i ja mogao da radim sve što mi padne na pamet. Jednom prilikom su me pitali drugari hoću li da im se pridružim u novoj avanturi. Ide se uvečer sa starijima iza Doma Milicije da se gleda. “Šta se gleda?” pitao sam. “Gole balerine, budalo!”, reče neko stidljivo sa podsmjehom.

Tih dana je mnogo predstava igralo u Domu Milicije. Program je bio zaista bogat, a sjećam se da je posebnu pažnju privukla predstava “Omer Paša Latas” sa Josipom Pejakovićem

u glavnoj ulozi. Dosta raje iz kvarta je išlo da gleda predstave, imao se osjećaj da je to pozorište “naše” jer smo živjeli pored njega. Bilo je dosta baleta tih dana, što se itekako odrazilo na učestalo gledanje “predstava” iza zgrade, kroz prozor svlačionice.

Prešli smo ulicu i krenuli prema procjepu izmedju Doma Milicije i susjedne zgrade. Pre skočili smo žičanu ogradu sa bodljikavom žicom na vrhu, tu su već bili Jota, Mićo, Kemo i još par likova i uveliko su kužili šta se dešava unutra. “ŠŠŠŠŠ! odmah su nas upozorili čim smo se pojavili. Buka je mogla sve upropastiti. Prozori svlačionice su bili prefarbani izvana i neko je sastrugao boju na nekoliko mjesta tako da se moglo komotno viriti unutra. Izmedju zgrada je bio povelik procjep tako da se moralo paziti gdje se staje. Na dnu je bilo dosta smeća, razbijenih flaša i vode, i ko god bi upao dole, ne bi se veselo proveo.

“Joj sisa, jebem ti sunce!” uzviknu potiho kroz zube Jota. “ Daj da vidim!”, graknusmo svi ko jedan. Počelo je guranje i bitka za jednu malu rupicu, jer su druge bile zauzete od ostalih starijih momaka, kojima nije padalo napamet da nama mladjima ustupe mjesto ni za par sekundi. Nakon dosta komešanja, došao je i na mene red i prislonio sam glavu uz staklo. Sa tog mjesta se nije dobro vidjela cijela prostorija, vidjeo sam samo dva metra

ispred sebe prema dole, gdje je jedna starija podebela gospodja u čipkastom grudnjaku i velikim gaćama sjedila na stolici i gledala se u ogledalo sa mnogo žarulja. Drugi su imali mnogo bolje poglede i moglo se vidjeti mnogo više i dalje. Gledali su kako balerine izlaze ispod tuša i brišu peškirima vodu sa ledja, grudi i naravno, izmedju nogu. Stvar je kulminirala i uzbudjenje je sviju zahvatilo.

“Jes´ mi se napuc´o!” reče jedan od starijih, pokazujući prstom na ispupčenje na trenerci. Meni nije bilo jasno o čemu se radi, za mene nije bilo nikakve logike u svemu tome. U neka doba neko je iz zajebancije glasno graknuo ne bil´ iz pakosti zajeb´o sviju:

“DAAAJJJJJJJ SISEEEEEEE!. Neka balerina je vrisnula i krenula da urla odozdo. Svi smo se usrali i krenuli da panično preskačemo ogradu i bježimo u mrak Điđikovca. Onda smo sjedili na klupi i smijali se onome što smo vidjeli. “Predstave” nisu trajale dugo poslije toga, počeli su da dolaze oni mnogo stariji i da donose neke kurtone. Došla je i milicija i stvar je bila gotova. Prozore su zatim prefarbali iznutra.

Nakon toga se išlo sa starijima viriti u napušteno obdenište “Mladen Stojanović” (sadašnja Francuska ambasada) gdje su u neka doba počeli da dolaze parovi koji nisu imali gdje da se “druže”. Mi smo čekali ispred obdaništa dok neki par ne bi ušao unutra, pa smo se zatim lagano ušunjali za njima i slušali šta to oni rade. Nakon nekog vremena i to dosadi, pa smo obično razbijali flase od zid dok su ovi ležali polugoli na kartonskim kutijama. Onda

bi nas muški akter zaganjao i to je bila super avantura, mada bi neko znao biti uhvaćen i popiti pokoju pljusku. Sve je to bilo jako zabavno dok nije opet došla milicija, sve rastjerala i udarila lokot na vrata.


No comments: